Ugursuz

"Da li je to slutnja što svuda i u svemu vidim znakove? A ako ih ne vidim, sam ih tražim i objašnjavam? Mogu i svojom voljom da im ne pripadam, jer ja to zaista neću?" (str.180)

"...Tijelo mi se rastače u komade. Možda su me bacili niz stijenje u Bosoru. Zašto ne umirem?... Ne - bičuju me. Da sam samo upola više svjestan da su to udarci, umro bih, ovako me bude. Velika je moja žeđ da vidim i uočim (...) Više me boli fijuk kandžije nego njen dodir. Ne mogu da uhvatim ajanove oči, koje me, osjećam, probadaju i prikrivaju za tlo. Žudim da nam se suoče. U mome pogledu našao bi ruganje, iako ga moja duša ljubi." (str.94)