Studija u grimizu

Studija u grimizu
detektivska novela
Autor	Arthur Conan Doyle
Originalni naziv	A Study in Scarlet
Datum izdanja	1887.

• "U Engleskoj nisam imao nikakve rođake, pa sam bio slobodan kao ptica na grani - onoliko slobodan koliko to čovjek može biti kada ima 11 šilinga i 6 penija dnevno. Prirodno je da sam pod takvim uslovima težio Londonu, velikoj kloaki u koju se slegnu svi ljenjivci i besposličari Carstva. Izvjesno vrijeme stanovao sam u nekom hotelu na Strandu, vodeći beznačajan i jalov život, trošeći onaj novac daleko slobodnije nego što sam smio." (Dr. Watson, 1. dio, glava I, str. 8)
• Za moj ukus Holmes je nešto suviše naučno, nešto što graniči s hladnom krvoločnošću. Mogu ga potpuno zamisliti kako daje svom prijatelju epruvetu najnovijeg biljnog alkaloida, i to ne iz nekakve zlonamjernosti, već jednostavno da dobije tačan uvid njegovog djelovanja. Da budem pravedan prema njemu, mislim da bi ga isto tako spremno uzeo i sam. Izgleda da je zainteresiran za određena egzaktna znanja.
  • Stamford, 1. dio, glava I, str. 11.

• Da vidimo kakvi su mi ostali nedostaci. Katkad postanem tmuran i danima ne otvaram usta. Kad sam takav, ne trebate misliti da se durim. Ostavite me samo na miru i brzo ću opet biti kao što treba. A šta sad vi imate priznati? Veoma je preporučljivo da se dva čovjeka, prije no što počnu živjeti kao sustanari, upoznaju s lošim stranama onog drugoga.
  • 1. dio, glava I, str. 14.

• Kao što znate, upoznavanje čovječanstva počinje upoznavanjem čovjeka.
  • Dr. Watson, 1. dio, glava I, str. 15.

• Holmes uopće nije bio osoba s kojom bi se teško živjelo u zajednici. Bio je miran i imao ustaljene navike. Poslije 10 sati navečer rijetko kad bi bio na nogama, a svakog dana, bez izuzetka, doručkovao bi i izašao prije no što sam ja ustao. Katkad bi proveo po cijeli dan u hemijskoj laboratoriji, katkad u dvoranama za seciranje, a ponekad opet u dugim šetnjama, i to, izgleda, kroz najgore gradske četvrti. Kad bi dobio napad radinosti, njegovu energiju ništa nije moglo premašiti. Povremeno bi ga spopala neka reakcija i tad bi i po čitave dane ležao na sofi u dnevnoj sobi i tek procijedio pokoju ili se promeškoljio. U tim prilikama primjećivao sam u njegovim očima toliko prazan i sanjiv izraz da bih ga mogao osumnjičiti da se odaje drogama kad mi umjerenost i čistunstvo u cijelom njegovom načinu života ne bi branili takvu pomisao.
  • Dr. Watson, 1. dio, glava II, str. 18.

• Bio je visok nešto iznad 6 stopa, ali onako pretjerano mršav izgledao je mnogo viši. Oči su mu bile oštre i prodorne, osim u onim periodima obamrlosti koje sam spomenuo: tanak, orlovski nos davao je cijelom njegovom izgledu izraz budnosti i odlučnosti. I brada mu je bila istaknuta i četvrtasta, što je znak čvrstog čovjeka. Njegove ruke, iako stalno isprljane tintom i umrljane kalijem, imale su u dodiru izvanrednu nježnost koju sam često imao prilike primijetiti kad sam ga posmatrao kako postupa sa svojim krhkim hemijskim instrumentima.
  • Dr. Watson, 1. dio, glava II, str. 18.

• Pa ipak, u nekim područjima nauke bio je izuzetno revnostan, a u svojim ekscentričnim granicama znanje mu je bilo toliko izvanredno obimno i utanačeno da sam koji put ostajao skoro zapanjen nekim njegovim zapažanjem. Niko svakako ne bi toliko naporno radio i stjecao tako iscrpna znanja ako nema u vidu neki određeni cilj. Površni čitaoci rijetko se ističu temeljitošću svoga znanja. Niko neće, ako za to nema jake razloge, da opterećuje svoj um sitnicama.
  Isto onako izuzetno kao znanje bilo mu je i neznanje. O savremenoj književnosti, filozofiji i politici skoro da nije imao pojma. Kad sam citirao Thomasa Carlislea, upitao me najbezazlenije ko je to i šta je uradio. Mom iznenađenju čak nije bilo kraja kad sam slučajno otkrio kako ne zna čak ni za Kopernikovu teoriju ni za raspored Sunčevog sistema. Da neko školovano ljudsko biće u 19. vijeku ne zna kako se Zemlja okreće oko Sunca, činilo mi se nevjerovatnim i nije mi išlo u glavu.
  • Dr. Watson, 1. dio, glava II, str. 19.

• Ja smatram da je čovječiji mozak u početku jedna mala, prazna mansarda u koju treba nagomilati namještaj po svom izboru. Samo budala ubacuje sve otpatke na koje nailazi, tako da zatrpava ono znanje koje bi mu moglo biti od koristi ili se, u najboljem slučaju, izmiješa sa silom drugih stvari, tako da ga teško može dohvatiti. Stručan radnik, međutim, veoma je obazriv u onome što stavlja u svoju moždanu mansardu. Čuva samo ona oruđa koja mu pomažu u poslu, ali tih ima u velikom izboru i drži ih u savršenom redu. Pogrešno je misliti da ta malena prostorija ima neke elastične zidove koji se po volji mogu stezati i rastezati. Vjerujte mi, dođe vrijeme kad pri svakom dodavanju znanja zaboravljate nešto što ste prije toga znali. Prema tome, od najvećeg je značaja da činjenice koje vam ne koriste ne istiskuju one koje vam koriste.
  - Ali Sunčev sistem - pobunih se ja.
  - A šta će mi on, kojeg vraga? - prekide me nestrpljivo - Kažete da se vrtimo oko Sunca. Vrtjeli se mi oko Sunca ili Mjeseca, za mene i moj posao ne bi bilo ni gram razlike.
  • 1. dio, glava II, str. 20.

• Iz kapi vode neki bi logičar mogao izvući zaključke o postojanju Atlantika ili Nijagare iako ih nije ni vidio ni čuo. Tako i cijeli život predstavlja jedan veliki lanac, čija nam priroda postaje poznata čim upoznamo makar jednu njegovu kariku. Nauka o zaključivanju i analizi, kao i svako drugo znanje, stječe se samo dugim i strpljivim proučavanjem, a život nije dovoljno dug da bi u toj oblasti bilo kojem smrtniku omogućio dostizanje najvišeg mogućeg vrhunca. Prije no što se osvrne na te nematerijalne i umne vidove stvari, koji uključuju velike poteškoće, onaj koji istražuje treba najprije ovladati osnovnim problemima. Prilikom susreta s drugim smrtnikom treba naučiti kako će na prvi pogled uočiti sav historijat njegovog života, njegovo zanimanje ili struku kojoj pripada. Ma kako ovo vježbanje izgledalo djetinjasto, ono izoštrava moć zapažanja i upućuje čovjeka kuda i u šta da gleda. Po nečijim noktima, po rukavu njegovog kaputa, po cipelama, koljenima na pantalanoma, žuljevima kažiprsta i palca, njegovom izrazu lica, po manžetnama na košulji - po svemu tome može se jasno otkriti čovjekov poziv. Skoro je nemoguće pretpostaviti da svi ovi podaci ne bi u punoj mjeri pridonijeli nekom licu koje treba rasvijetliti neki slučaj.
  • 1. dio, glava II, str. 23-24.

• Imam sklonosti prema objema ovim stvarima, i prema zapažanju i prema zaključivanju. Teorije koje sam ovdje iznio, a koje vam se čine tako himerične, u suštini su nevjerovatno praktične, tako praktične da meni o njima zavisi hljeb moj svagdašnji.
  • 1. dio, glava II, str. 24.

• Ja sam detektiv savjetnik, ako možete shvatiti šta to znači. Ovdje u Londonu imamo mnoštvo državnih detektiva i gomilu privatnih. Ti momci, kad pogriješe, dolaze kod mene, a meni obično uspije da ih navedem na pravi trag. Iznesu mi sve dokaze, a ja sam ih obično u stanju, zahvaljujući svom prepoznavanju historije zločina, usmjeriti na pravi put. Među zlodjelima postoji velika srodnost, pa ako imate pojedinosti o hiljadama zločina u malom prstu, čudno bi bilo ako ne uspijete riješiti i hiljadu i prvi.
  • 1. dio, glava II, str. 24-25.

• Nisam ni slutio da takvi pojedinci postoje van priča.
  • Dr. Watson o Holmesu, 1. dio, glava II, str. 26.

• Danas nema ni zločina ni zločinaca. Kakva je korist onda imati razuma u našem zanimanju? Ja sam, eto, svjestan da ga imam u tolikoj mjeri da bi me mogao učiniti slavnim. Niko među živima niti iko od onih koji su živjeli nije pobrao toliku količinu znanja kao ja. A rezultat? Nema zločina koji treba istražiti ili, u najboljem slučaju, postoje samo neka bijedna nevaljalstva čije su pobude tako providne da su jasne čak i službenicima Scotland Yarda.
  • 1. dio, glava II, str. 27.

• Lakše je to znati nego objasniti zašto znam. Kad bi zatražili od vas da dokažete kako su dva i dva četiri, možda biste imali poteškoća, pa ipak ste u tu činjenicu sasvim sigurni.
  • 1. dio, glava III, str. 29.

• Ja sam najneizlječiviji, najljeniji... vrag koji je po zemlji hodao, hoću reći, kad me to spopadne, jer ima trenutaka kad mogu biti i prilično živahan.
  • 1. dio, glava III, str. 31.

• Osnovna je greška da se izvode teorije prije no što se raspolaže svim dokazima. To ometa donošenje zaključaka.
  • 1. dio, glava III, str. 32.

• Ničeg novog nema pod suncem. Sve je bilo već jednom učinjeno.
  • 1. dio, glava III, str. 36.

• Kaže se da je genije onaj koji posjeduje neizmjernu sposobnost da se potrudi - primijeti on, smiješeći se. - Veoma loše kao definicija, ali se može primijeniti na detektivski posao.
  • 1. dio, glava III, str. 40.

• Ništa nije bolje od iskaza prvog očevica.
  • 1. dio, glava IV, str. 42.

• Poznato je da mađioničar više ne uživa povjerenje kad jednom otkrije svoj trik, pa bih se i ja izložio tome da zaključite kako sam ipak na kraju sasvim obična osoba ako Vam previše objasnim svoje metode rada.
  • 1. dio, glava IV, str. 44.

• Da nije bilo Vas, možda ne bih ni otišao i tako bih propustio najsuptilniju šansu u svom životu: crvenu nit. Šta kažete na to? Zašto da malo ne upotrijebimo i umjetnički žargon? Postoji jedna crvena nit zločina koja se provlači kroz bezbojnu historiju života, a naša je dužnost da je razmrsimo, izdvojimo i prikažemo svaki njen djelić.
  • 1. dio, glava IV, str. 49-50.

• Sjećate li se šta je Darwin govorio o muzici? On tvrdi da je moć stvaranja muzike i ljubav prema njoj postojala u ljudskom rodu još mnogo prije no što se pojavila moć govora. Možda baš zbog toga ona tako jako utječe na nas. U našoj podsvijesti postoji neodređeno sjećanje na one neprozirne vjekove kad je čovječanstvo proživljavalo svoje djetinjstvo.
  - To mu dođe kao neka široka predstava - primijetih ja.
  - Naše spoznaje moraju biti isto tako široke kao priroda, ako trebaju objasniti samu prirodu.
  • 1. dio, glava V, str. 52.

• Ovu stvar obavija neka tajna koja podstiče maštu, a gdje nema mašte, nema ni užasavanja.
  • 1. dio, glava V, str. 52.

• - Rekao sam Vam da će Gregson i Lestrade, ma šta se desilo, zasigurno pobrati sve plodove.
  - To zavisi od toga kako će se dalje razvijati cijela stvar.
  - Oh, blaženi Vi, to uopće nije bitno: Ako ga uhvate, bit će to zahvaljujući njihovim naporima, a ako pobjegne, bit će to uprkos njihovim naporima. To Vam je pismo-glava. Ma šta učinili, uvijek će imati sljedbenike: Un sout trouve toujours un autre sot qui l'admire (Svaka budala nađe još veću budalu koja joj se divi).
  • 1. dio, glava VI, str. 62.

• Od jednog ovakvog prosjačića može se iscijediti više nego od tuceta policajaca. Ljudima začepi usta već samo prisustvo nekog službenog lica, dok ovi momčići stižu svuda i čuju sve. A osim toga, bistri su kao suza; jedino što im nedostaje organizacija.
  • 1. dio, glava VI, str. 62-63.

• Veliki duh ništa ne smatra beznačajnim!
  • 1. dio, glava VI, str. 64.

• Jedna činjenica, kad se protivi čitavom nizu zaključaka, nesumnjivo pokazuje da se može podvrgnuti nekom drugačijem tumačenju.
  • 1. dio, glava VII, str. 76.

• Pogrešno je miješati ono što je neobično s onim što je tajanstveno. Najobičniji zločinac obično je najtajanstveniji jer ne pruža nikakve nove ili posebne pojedinosti iz kojih bi se mogli izvesti neki zaključci.
  • 1. dio, glava VI, str. 77.

• Ono što činite za života nema važnosti - primijeti gorko moj prijatelj. - Pitanje je samo jeste li u stanju uvjeriti ljude da ste vi to učinili - produži on vedrije.
  • 1. dio, glava XIV, str. 144.

• Jednom sam već objasnio da ono što nije obično predstavlja putokaz, a ne prepreku. U rješavanju ovakvih problema velika je stvar znati zaključivati unazad. To je jedno veoma korisno dostignuće, nije nimalo teško, no ljudi ga mnogo ne koriste. U svakodnevnim životnim poslovima korisnije je misliti unaprijed, pa se tako ono drugo zapostavlja. Na pedesetoricu koji misle sintetički dolazi jedan koji rasuđuje analitički.
  • 1. dio, glava XIV, str. 145.

• Većina ljudi, ako im opišete tok događaja, reći će vam kakav će biti ishod. Oni u mislima spajaju te događaje i iz njih zaključuju da će se nešto odigrati. Malo ima ljudi koji su vam u stanju, oslanjajući se na opis događaja i svoju podsvijest, reći koji su razlozi doveli do samog događaja. To je ta moć na koju ciljam kad govorim o zaključivanju unazad ili analitičkom zaključivanju.
  • 1. dio, glava XIV, str. 145.

• Nema grane u detektivskoj nauci koja je toliko važna, a toliko zapuštena kao što je umijeće prepoznavanja otisaka stopala.
  • 1. dio, glava XIV, str. 146.

• Ljudi koji umiru od srčanih oboljenja ili usljed nekog iznenadnog prirodnog razloga nikada na crtama lica ne pokazuju uzbuđenost.
  • 1. dio, glava XIV, str. 146.

• Prisilno uzimanje otrova ne predstavlja nikakvu novost u historiji kriminalistike.
  • 1. dio, glava XIV, str. 147.

• Populus me sibilat, at mihi plaudo, ipse domi simul ac nummos contemplar in arca (Svijet me ogovara, a ja sam sebe tapšem i u svojoj škrinji prebrojavam blago).
  • 1. dio, glava XIV, str. 150.

Citirano izdanje

• Crvena nit (2008); ISBN 978-86-86667-24-3