Stephen Perry

• "Legitimni politički autoritet, slažu se mnogi, uključuje pravo na upravljanje. Jedno veoma rasprostranjeno i snažno razumijevanje onoga što ovo znači jeste da politički režim ima pravo na upravljanje samo ako, između ostalog, ima dosta široko hohfeldijansko ovlaštenje da promijeni normativnu situaciju svojih subjekata, na primjer, namečući dužnosti ili dodijeljujući im subjektivna prava [...] [L]egitimni autoritet je moralni autoritet [...]" (Political Authority and Political Obligation)

• "[B]udući da se pravo na upravljanje mora razumumijevati kao hohfeldijansko ovlaštenje radije nego, recimo, kao subjektivno pravo zahtijeva, prikladni normativni korelativ, u hohfeldijanskom smislu, nije dužnost već odgovornost [...] Da je korelativ ovlaštenja u nametanju obaveza uistinu dužnost, bilo bi smisleno misliti da ovlaštenje postoji samo ako korelativna dužnost postoji, a što može samo biti slučaj da je ovlaštenje uistinu ostvareno. Ali, onda kada prepoznamo da je hohfeldijanski korelativ ovlaštenju u nametanju obaveza odgovornost, a ne dužnost, lako je uvidjeti da, u principu, ovlaštenje može postojati bez da je ikada bilo ostvareno: normativni status osobe nad kojom se vrši ovlaštenje jeste taj da je on ili ona odgovoran na način da bude podvrgnut dužnosti, ne da on ili ona uistinu jeste pod postojećom dužnosti. U stvari možemo učiniti još jaču tvrdnju, a to je da je postojanje ovlaštenja, u smislu koje je upravo opisano, nužno prospektivna stvar." (Ibid.)

• "U slučaju bilo koje pravne direktive koja namjerava da nametne zahtjev nekome da učini X, bilo koji argument koji cilja da pokaže da postoji moralna dužnost za pokoravanjem direktivi, a koja nastaje na temelju statusa direktive kao prava, mora uzeti postojanje direktive kao osnova ili dijela osnova dužnosti, ali ne smije činiti suštinsko upućivanje na nezavisne vrline činjenja X." (Ibid.)

• "[Z]bog razloga koji imaju veze s činjenicom da zahtijevi prava za autoritetom nisu samo konceptualno nužno kategorički, već i moralno nužno kategorički, ni legitimni autoritet prava (gdje postoji) niti dužnosti koje su posljedica njegovog postojanja ne mogu biti uslovljeni slučajnostima koje uključuju svojevoljne akte građana." (Ibid.)

• "[M]oralno ovlaštenje [znači sljedeće]: Jedna osoba A ima ovlaštenje da utječe na određenu vrstu promjene u normativnoj situaciji druge osobe B ako postoji razlog za držanje radnji koje A čini sa namjerom utjecanja na promjenu relevantne vrste kao da istinski utječu da takvu promjenu, gdje je opravdanje za takvo držanje radnji A jeste dovoljnost vrijednosti ili poželjnosti omogućavanja A-u da učini tu vrstu normativne promjene ovom vrstom radnje." (Ibid.)

• "Legitimni moralni autoritet može postojati jedino ako postoji nešto dovoljno dobro ili vrijedno oko toga da jedna osoba ima mogućnost da s namjerom promijeni normativnu situaciju druge osobe." (Ibid.)