Sarajevo

Izvor: Wikicitati
Idi na: navigacija, traži
Sarajevo: Sebilj na Baščaršiji

Citati[uredi]

da izmjeri tugu Sarajeva"
(Morija)
  • Emir Kusturica
    • "Ali, taj grad danas nije slobodan, pod protektoratom je. Ajde da sve to stavimo po strani i na kraju boravka u kafani podvučemo crtu i vidimo ko je šta imao. Šta je na računu: nikad bjednije nisu živjeli, nikad im teže nije bilo i teško da će se to u budućnosti moći pravdati činjenicom da je Radovan Karadžić ratni zlikovac." (Ekstra magazin, 2003)
  • Evlija Ćelebija
    • "Na ovom svijetu postoji mnogo gradova sa imenom Saraj. Ak-Saraj, Tebe-Saraj između Perzije, Džurdistana i Degestana, grad Saraj na obalama rijeke Erdelje kad se prođe poljima Hajhata, sad u zemljama Muskovi, Vize-Saraj u Rumeliji i drugi. Ali ovaj bosanski obedemljeni grad Sarajevo je najnapredniji, ljepši i živahniji od svih."
  • Fahrudin Kučuk
    • "Sarajevo svojim sjajom i čarolijom zanese mnoge koji u njega dođoše i ne mogoše više otići, ostadoše. Druge je mamilo na drugi način; da ga osvoje, razruše, spale!!! Da ovakva ljepota pripadne onom ko ne zaslužuje da uživa u njoj. Ne da se ono svakom dirati, gledati niti milovati! Kapija označava ulazak u kuću, a Sarajevo je jedna lijepa i dobra kuća koja plaho voli da je čuvaš i njeguješ kao najljepši cvijet u đul-bašči." (Tajna zvjezdane sobe)
  • Kénizé Mourad
    • "Dugo nisam željela doći. Kao nemoćan svjedok te četiri godine rata, osjećala sam strahovitu krivicu. Potom sam hodajući ranjenim gradom, susrećući se s njegovim hrabrim stanovnicima, često bila na rubu plača, a oni su mi darivali svoj osmijeh. Tokom razgovora su me poučavali toleranciji za koju nisam vjerovala da je moguća nakon tih patnji. Nema sumnje, imala sam sreću da upoznam izuzetne ljude koje zlo nije pokosilo, nego ih je učinilo jačima i duboko humanima. Primjer za razmišljanje nama, razmaženim i površnim Zapadnjacima. Znam da je nakon rata nekada teže negoli u ratu, da je neprijatelj padmukliji i da čovjeku, poslije tolikog napora da bi se preživjelo, dođe da se opusti. Ali vi to ne možete. Jer je ime Sarajeva danas svjetlost i nada. Nada da hrabrost i tolerancija mogu pobijediti." (Oslobođenje, 5. maj 2000)
  • Krunoslav Cigoj
    • ".. Sarajevo je grad u koji sam se zaljubio na prvi pogled. Tu je bilo sjajnih ljudi, naučili su me da se to kaže – raja – pa me ta moja raja svaki put poslije gostovanja s pjesmom negdje pred zoru pratila na vlak. Uvijek sam si rekao da više neću gostovati u Sarajevu, jer mi je iza toga trebalo tjedan dana za oporavak, ali nikad nisam održao riječ! I eto, baš sam te momente ugradio u ono bogatstvo duše koje ti nikad i niko ne može uzeti…. I onda je odjednom došao taj strašan rat, mučna opsada Sarajeva i nisam ni časka dvoumio da dođem preko Igmana u grad moje raje. Ivica i ja uđosmo u grad u zoru, štićeni maglom, ali zato nas je srebrni mjesec osvjetlio pri izlasku, a bogami osvjetliše nas i oni crveni projektili. Drugi put mi je bilo lakše, gospodski sam došao avionom UNPROFOR-a, ali povratak preko piste baš i ne bi mogao tako okvalificirati. Otpjevah, zagrlih se sa Micetom, Sutkom, Borom, Duškom… i zatekoh grad, ponosan grad koji se borio svojim nikad pokorenim, niti oslabljenim duhom i čije četiri godine zatočene stanovnike sve do jednog uvažavam kao najveće heroje." (Oslobođenje, 9. juli 2000)
  • Nenad Popović
    • "Sarajevo je jedan od najcivilizovanijih gradova u prostoru u kojem živimo - u potpunosti je pandan Dubrovniku, Splitu ili Veneciji, grad prastare gradske i trgovačke kulture, fantastično stjecište vjerskih, civilizacijskih, skoro pa bih rekao pejzažnih vrijednosti. Sasvim sigurno ima puno stariju kulturu svakodnevnog života, zapisa, vjerskog života nego primjerice Zagreb, koji se u usporedbi sa Sarajevom doima kao jedan prilično novi suburbij. Biti počasnim građaninom Sarajeva meni je, dakle, kulturni kompliment kao da sam tu čast doživio u Veneciji ili Parizu." (Oslobođenje, 22. juni 2000)
  • Oskar Danon
    • "Uvijek sam imao veliki problem kada se izjednačavaju vjeroispovijest i nacionalnost. Dok sam odrastao u Sarajevu, većina tamošnjih katolika, pravoslavaca, Jevreja i muslimana osjećala se Bosancima. Nikada u pravoslavcu nisam gledao Srbina, niti u katoliku Hrvata. U našoj kući u Sarajevu jedino se postavljalo pitanje da li si demokrata ili fašista." (za Feral Tribune)
  • Russell Johnston
    • "Posebno želim da pozdravim vas koji ste došli iz svih dijelova Bosne i Hercegovine. Ponekad, nažalost, udaljenost između ljudi unutar jedne zemlje veća je nego udaljenoset između različitih zemalja. Zato vas pozivam da jedni sa drugima podijelite svoje vizije, a i time i svoj život. Umjetnost je vaše oružje protiv političkih podjela. Danas Sarajevo postaje ono što je, vjerujem, uvijek i bilo - mjesto susretanja putnika i umjetnika, mjesto bogato historijom velikih kultura, grad u zemlji koja ne pripade nikom i koju zato mnogi prisvajaju. Jedan poznati umjetnik jednom je rekao da bez straha i bolesti nikada ne bi postigao sve ono što je postigao. To se može reći i za Sarajevo. Dopustimo ovom gradu da nas svojom pričom inspiriše i pouči. Danas odajemo počast životu i Sarajevu, koje je simbol života." (na ceremoniji otvaranja X Bijenala mladih umjetnika Evrope i Mediterana, Omnibus, juli 2001)
  • Vesna Radušinović
    • "Stvar koja Sarajevu daje veličinu i zbog koje je Sarajevo u svim mojim notesima vertikalom napisano, jeste urođeni merhametluk i gostoljubivost ljudi koji žive u njemu. Sarajevo, za razliku od drugih sredina, ne pati od ksenofobije, nema straha od stranaca. S druge strane, Sarajevo ne poštuje svoje vlastite veličine. To je ono što bi rekao moj prijatelj Emir Kusturica "U svom selu niko nije postao hadžija". To je zaista karakteristično za Sarajevo. Otpor, strah ili prezir prema pridošlici u Sarajevu ne postoji, Sarajlije im jednostavno hrle otvorenog srca i stvara se ljubav na prvi pogled, zbog toga se i jedno poglavlje u mom romanu zove "Sarajevo ljubavi moja". Sve značajne stvari su mi se desile u Sarajevu." (Slobodna Bosna, br 188, 22. juni 2000)
Wikipedia
Wikipedia na bosanskom jeziku ima članak pod nazivom: