Ovo malo duše

Izvor: Wikicitati
Ovo malo duše
Originalni naziv: Ovo malo duše
Godina:
Zemlja: Jugoslavija
Režiser: Ademir Kenović
Uloge: Branka Bajić, Amir Bašić, Božidar Bunjevac


Citati[uredi]

  • "Čovjek je, Senada, teški hajvan. I ono malo duše što ima, šejtan mu je dao da mu bude teže."


  • "Kud vazda žuriš? Sjedi malo, ne živi čovjek 100 godina nego šes'et i koju."


  • "Ti si me nagovorila ote jabuke da poberem, Bog će me za oto kaznit"


  • "A ono, ne bih baš svašta u kuću dovodio."

Dijalozi[uredi]

  • - A imaš li ti kakvu curu.
- Nemam bona, odakle mi.
- A bil' se ti mog'o oženit'?
- Ne bi
- A što?
- Sramota me
- A šta ti je Senada?
- Senada mi je jaran
- Čuuuj, jaran. Ne more to tako. Muško i žensko ne mogu biti jarani. Il' su familija il' nisu ništa.


  • - Još prije onog rata, jedan Čeh, veterinar, meni je pripovjedao da po toj nji'ovoj vjeri u tim starim knjigama piše da je Bog bio namislio dati čovjeku da živi hiljadu godina.

- Mašala: hiljadu godina!

- E.

- To bi bio život. I šta je bilo?

- To je bilo kad je Bog prvog čo'jeka stvorio. Adema. Adem se zvao, dobro se sjećam. Sve mu pružio, vas rahatluk. I pojest, i popit i ... i ženu mu stvorio. Samo, u nekak'e jabuke da ne diraju. Eto, biva 'vako to su Božije jabuke. To da ne dira, a drugo je sve njegovo.

- I šta je bilo?

- Al', ta ženetina, navrati Adema da trgaju jabuke. Bog to vidio, gdje neće, jel', naljutio se i - kapak. Nesta rahatluka, nesta svega. I o'tada se čo'ek pati, živi i 'm're kao svako drugo hajvanče. Sve zbog ote žene.

- O, jeb'o joj ja mater!


  • - Senada, je li istina da su ljudi postali od majmuna? Moj amidža kaže da su svi ljudi postali od majmuna, mada nije ni njemu svake vjerovat'.
- Čovjek post'o od majmuna?! Pa kažel’ on za sebe da je on post'o od majmuna?"
Wikipedia
Wikipedia