Opća teorija države i prava

Izvor: Wikicitati
Idi na: navigacija, traži
Opća teorija države i prava
Autor
Hans Kelsen
spis teorije prava
Originalni naziv
General Theory of Law and State
Datum izdavanja
1945.



  • "Kad je ovo učenje nazvano "čistom teorijom prava", mislio sam na to da je ono oslobođeno od svih elemenata koji su strani specifičnom metodu nauke čiji je jedini cilj da spozna pravo, a ne da ga stvara. Nauka treba da opiše svoj predmet onakav kakav je on stvarno, a ne da propiše kakav treba ili ne treba da bude s gledišta nekog specifičnog suda vrijednosti. Ovo posljednje je problem politike i, kao takav, tiče se vještine vladanja, jedne aktivnosti koja je upravljena na vrijednosti, - a nije predmet nauke, koja je upravljena na stvarnost [...] Čista teorija prava ne posmatra svoj predmet kao više ili manje nesavršenu kopiju jedne transcedentalne ideje. Ona se ne trudi da pravo shvati kao odraz pravde, kao ljudsko čedo božanskog porijekla. Čista teorija prava nastoji da jasno razlikuje empirističko pravo i transcedentalnu pravdu, koja ne spada u njen specifičan predmet. Ona u pravu ne vidi manifestaciju jedne natčovječanske vlasti, nego specifičnu društvenu tehniku, zasnovanu na ljudskom iskustvu; čista teorija prava odbija da bude pravna metafizika. Dosljedno tome, ona bazu prava - tj. razlog njegovog važenja - ne traži u nekom metapravnom principu, nego u pravnoj hipotezi - tj. u osnovnoj normi koja se može utvrditi logičkom analizom stvarnog pravnog mišljenja." (Predgovor)


  • "Pravo je poredak ljudskog ponašanja. "Poredak" je sistem pravila. Pravo nije, kao što se ponekad kaže pravilo. Ono je skup pravila koja imaju onu vrstu jedinstva koju mi shvatamo kao sistem." (Prvi dio; I.A.a.)


  • "Pravo i pravda su dva različita pojma. Pravo koje se razlikuje od pravde jeste pozitivno pravo. Ovdje je riječ o pojmu pozitivnog prava; nauka pozitivnog prava se mora jasno razlikovati od filozofije pravde." (Prvi dio; I.A.b.)


  • "Pošto je čovječanstvo podijeljeno na mnoštvo nacija, klasa, religija, profesija itd., koje se često razlikuju jedna od druge, to postoji veliko mnoštvo veoma različitih ideja pravde; suviše mnogo da bi čovjek mogao da govori prosto o "pravdi"." (Prvi dio; I.A.c.1.)


  • "Pravda je iracionalna ideja. Ma koliko neophodna bila za ljudsko htijenje i akciju, ona je nedostupna saznanju. Ako se posmatra s gledišta racionalnog saznanja, postoje samo interesi, i otud sukobi interesa. Njih može riješiti poredak koji ili zadovoljava jedne interese na račun drugih ili pokušava da ostvari kompromis između suprotstavljenih interesa. Da je jedan od ta dva poretka "pravedan" - to se ne može utvrditi racionalnim saznanjem. Takvo saznanje može obuhvatiti samo pozitivan poredak koji se može opaziti preko akata koji se objektivno mogu utvrditi." (Prvi dio; I.A.c.4.)


  • "[T]eorija može ipak, na osnovu iskustva, da postavi jednu tvrdnju: samo pravni poredak koji ne zadovoljava interese jednog na račun interesa drugog, već uspostavlja kompromis između suprotstavljenih interesa da bi umanjio moguće sukobe, ima izgleda da relativno dugo traje." (Prvi dio; I.A.c.4.)


  • "Pravda u smislu zakonitosti je svojstvo koje se ne odnosi na sadržinu pozitivnog poretka nego na njegovu primjenu [...] "Pravda" znači održavanje pozitivnog poretka njegovom savjesnom primjenom [...] Pojam pravde može ući u pravnu nauku jedino u smislu zakonitosti." (Prvi dio; I.A.c.5.)


  • "Pravo je organizacija sile. Jer pravo postavlja izvjesne uslove upotrebi sile u odnosima između ljudi, dopuštajući upotrebu sile jedino od strane izvjesnih pojedinaca i samo u izvjesnim okolnostima [...] Pravo je, prema teoriji koja je ovdje iznijeta, specifičan poredak ili organizacija moći." (Prvi dio; I.B.f. / X.C.h.)


  • "Pravo je poredak koji svakom članu društvene zajednice određuje njegove dužnosti i time njegov položaj u zajednici putem specifične tehnike, predviđajući prinudan akt, sankciju uperenu protiv člana zajednice koji ne ispunjava svoje dužnosti. Ako ignorišemo taj element, onda ne možemo da razlikujemo pravni poredak od drugih društvenih poredaka" (Prvi dio; I.B.j.1.)


  • "Ako je pravno pravilo zapovijest, ono je, takoreći, depsihologizirana zapovijest, zapovijest koja ne implicira "volju" u psihološkom značenju te riječi. Ponašanje koje propisuje pravno pravilo "zahtjeva se" bez da i jedno ljudsko biće to "hoće" u psihološkom smislu. To je izraženo stavom da [...] "treba" neko da se ponaša onako kako je propisano pravom. "Norma" je pravilo koje izražava činjenicu da neko treba da se ponaša na određni način, bez podrazumijevanja da iko uistinu "želi" da se osoba ponaša na takav način [...] Bezlična i anonimna "zapovijest" - to je norma [...] Norma je izraz ideje da nešto treba da se dogodi, posebice da neki pojedinac treba da se ponaša na određen način [...] Norma koja izražava ideju da nešto treba da se dogodi - iako se možda neće stvarno dogoditi - "važi" [...] Razlika između "treba" i "jeste" je osnovno za opisivanje prava." (Prvi dio; I.C.a.5.)


  • "Važenje prava znači da su pravne norme obavezne, da ljudi treba da se ponašaju onako kako propisuju pravne norme, da ljudi treba da se pokoravaju pravnim normama i da ih primjenjuju. Efikasnost prava znači da se ljudi stvarno ponašaju onako kako, prema pravnim normama, treba da se ponašaju, da se pravne norme stvarno primjenjuju i vrše. Važenje je kvalitet prava: takozvana efikasnost je kvalitet stvarnog ponašanja ljudi a ne, kao što izgleda sugerira lingvistička upotreba, kvalitet samog prava. Postavka da je pravo efikasno znači samo da je stvarno ponašanje ljudi u skladu s pravnim normama. Prema tome, važenje i efikasnost se odnose na savršeno različite pojave [...] [E]fikasnost je uslov važenja; uslov a ne razlog važenja. Norma ne važi zato što je efikasna; ona važi ako je poredak kome pripada, u cjelini uzevši, efikasan [...] Svaka pojedina norma prestaje da važi kad čitav pravni poredak kome ona pripada prestane da važi kao cjelina [...] Conditio sine qua non, a ne conditio per quam. Efikasnost čitavog pravnog poretka je uslov, - ne osnov važenja normi koje ga sačinjavaju. Te norme norme važe ne samo zato što je čitav poredak efikasan, nego zato što su stvorene na ustavan način. One važe, međutim, samo pod uslovom da je cjelokupan pravni poredak efikasan; one prestaju važiti ne samo kad su poništene na ustavan način, nego tako isto i kad cjelokupan pravni poredak prestane da bude efikasan [...] Princip legitimnosti je ograničen principom efikasnosti [...] Odnos između važenja i efikasnosti je, prema tome, sljedeći: norma važi kao pravna norma ako (a) je stvorena na način koji je predvidio pravni poredak kome pripada, i (b) ako nije bila poništena bilo na način koji je predvidio taj pravni poredak ili putem izobičajavanja ili činjenicom da je pravni poredak kao cjelina izgubio svoju efikasnost." (Prvi dio; I.C.e. i g. /X.C.e. i f.)


  • "Princip prema kome prirodna nauka opisuje svoj predmet jeste kauzalitet; princip prema kome pravna nauka opisuje svoj predmet jeste normativitet." (Prvi dio; I.D.b.)


  • "Pravna obaveza je prosto pravna norma u odnosu prema licu za čije je ponašanje vezana sankcija u normi." (Prvi dio; IV.A.)


  • "Pravo je primarna norma koja predviđa sankciju [...]" (Prvi dio; IV.C.)


  • "Ja nisam pravno slobodan da učinim ono što hoću ako druga lica nisu pravno obavezana da me puste da radim što hoću. Moja pravna sloboda je uvijek pravno potčinjavanje nekog drugog, moje subjektivno pravo u pravnom smislu je uvijek pravna obaveza nekog drugog. Ja imam subjektivno pravo da nešto činim, ili da se uzdržim da nešto ne činim samo zato i utoliko što i ukoliko neko drugi ima pravnu obavezu da me ne spriječava da to uradim ili neuradim [...] Subjektivno pravo je, ukratko, ustvari pravo u objektivnom smislu." (Prvi dio; IV.A. / IV.C.c.)


  • "Čovjek je biološki i fiziološki pojam, ukratko, prirodnonaučni pojam. Subjekt je pojam pravne nauke, analize pravnih normi [...] Fizičko (prirodno) lice prema tome, nije prirodna realnost, nego konstrukcija pravnog mišljenja." (Prvi dio; IX.B.a. i b.)


  • "Normu čije se važenje ne može izvesti iz neke više norme mi nazivamo "osnovnom" normom. Sve norme čije se važenje može vezati za jednu istu osnovnu normu čine jedan sistem normi, ili jedan poredak. Ta osnovna norma čini, kao zajednički izvor, vezu između svih raznih normi iz kojih se sastoji jedan poredak [...] Osnovna norma pravnog poretka jeste pretpostavljeno krajnje pravilo prema kome se norme tog poretka donose i ukidaju, dobijaju i gube svoje važenje [...] Osnovna norma jednog pozitivnog pravnog poretka nije ništa drugo do osnovno pravilo prema kome treba da budu stvorene razne norme tog poretka [...] Ako pitamo zašto važi ustav, možda ćemo doći na neki još stariji ustav. Na kraju ćemo doći na naki ustav koji je, historijski uzevši, prvi ustav i koji je donio neki uzurpator ili neka vrsta skupštine. Važenje tog prvog ustava je posljednja pretpostavka, kranji postulat, od koga zavisi važenje svih normi našeg pravnog poretka. Postulirano je da se treba ponašati kao što je naredilo lice, ili lica koja su donijela prvi ustav. To je osnovna norma pravnog poretka o kome je riječ [...] Krajnja hipoteza pozitivizma jeste norma koja ovlašćuje historijski prvog zakonodavca. Čitava funkcija te osnovne norme jeste u tome da dâ vlast stvaranja prava aktu prvog zakonodavca i svim drugim aktima koji se zasnivaju na prvom aktu [...] Osnovna norma je samo nužna pretpostavka svake pozitivističke interpetacije pravnog materijala. Osnovnu normu ne stvara pravno regulisanim postupkom organ koji stvara pravo. Ona ne važi - kao pozitivna pravna norma - zato što je stvorena na određena način pravnim aktom, nego važi zato što se pretpostavlja da važi; a pretpostavlja se da važi zato što bez te pretpostavke nijedan ljudski akt ne može da se shvati kao pravni akt, a posebice - kao akt kojim se stvara pravo [...] Da osnovna norma realno postoji u pravnoj svijesti, to je rezultat proste analize svakog stvarnog pravnog zaključka. Osnovna norma je odgovor na pitanje: kako - a to znači pod kojim uslovima - su svi oni pravni zaključci koji se tiču pravnih normi, subjektivnih prava, pravnih obaveza itd. mogući? [...] [O]snovna norma međunarodnog prava mora biti norma koja utvrđuje običaj kao činjenicu što stvara norme, i može se formulisati na sljedeći način: "Države treba da se ponašaju kao što su se uobičajeno ponašale."" (Prvi dio; X.A.a./B.a./C.a./C.b./Drugi dio; VI.C.d.3.)


  • "Pravne norme mogu imati kakvu bilo sadržinu [...] Jedna norma važi kao pravna norma zato što je stvorena prema određenom pravilu, i jedino zato." (Prvi dio; X.B.a.)


  • "S pravnog gledišta, odlučujući kriterijum revolucije jeste da je poredak koji je bio na snazi srušen i zamjenjen novim poretkom na način koji dotadašnji nije predvidio [...] Dakle, nikad se revolucijom ne mijenja samo ustav, nego uvijek i cjelokupan pravni poredak." (Prvi dio; X.C.e.)


  • "Jer norma čije stvaranje uopće nije određeno nekom drugom normom ne može pripadati nikakvom pravnom poretku." (Prvi dio; XI.g.2.)


  • "Ex injuria jus oritur. Suprotna teza ex injuria jus non oritur, je pravilo koje nije bez izuzetka. Krađa može biti osnov svojine, revolucija može stvoriti novi ustav. Akt stvaranja norme može - izuzetno - imati karakter delikta." (Prvi dio; XI.H.c.2.)


  • "U ljudskim svijestima pravo postoji kao činjenica, kao skup normi koje važe, kao normativan sistem." (Prvi dio; XII.L.c.)


  • "[O]vaj dualizam se teorijski ne može braniti. Država kao pravna zajednica nije nešto odvojeno od njenog pravnog poretka, isto onako kao što društvo-pravno lice nije nešto različito od poretka koji ga sačinjava [...] Država je onaj poredak ljudskog ponašanja koji mi nazivamo pravnim poretkom, poredak prema kome se orijentišu izvjesni ljudski postupci, ideja kojoj pojedinci prilagođavaju svoje ponašanje [...] Ne postoji sociološki pojam države pored njenog pravnog pojma [...] [D]ržava je - centralizirani - pravni poredak." (Drugi dio; I.A.b / d.1.)


  • "Sa gledišta pozitivnog prava kao sistema važećih normi, moral kao takav ne postoji, ili, drugim riječima, moral se ne uzima uopće kao sistem važećih normi ako se pozitivno pravo smatra kao takav sistem." (Drugi dio; VI.C.f.)


Djela Hansa Kelsena
Opća teorija države i prava | O osnovnoj normi | Čista teorija prava | Glavni problemi teorije državnog prava | Opća teorija normi