Obaveza

Izvor: Wikicitati
Idi na: navigacija, traži

Citati[uredi]

  • Andrei Marmor
    • "Pravila priznanja, kao i pravila šaha, određuju šta je praksa. Oni tvore pravila igre, tako reći. Kao i druga konstitutivna pravila, oni imaju dvojaku ulogu: oni određuju šta tvori praksu i propisuju način ponašanja unutar nje. Pravna obaveza poštivanja pravila priznanja ista je kao i obaveza igrača šaha da, recimo, pomjeri lovca - ukoliko ga želi pomjeriti - samo dijagonalno. Oboje su propisani pravilima igre. Šta ta pravila ne mogu propisati, međutim, jeste "trebanje" samog igranja igre. Konvencionalne prakse stvaraju razloge za djelovanje samo ako relevantni subjekat ima razlog da uopće učestvuje u praksi. I to je tačno i za pravo. Ako postoji "trebanje" za igranjem igre, tako reći, onda se za ovo "trebanje" ne može očekivati da dođe od pravila priznanja. Obaveza igranja po pravilima - slijeđenje prava, ako postoji - mora doći od moralnih i političkih obzira. Razlozi za poštovanje prava ne mogu biti izvedeni iz normi koje određuju šta je pravo [...] Kada shvatimo da su pravila priznanja konstitutivne a ne koordinativne konvencije, možemo vidjeti da uistinu nema ništa jedinstveno niti naročito misteriozno oko ideje da sudije trebaju slijediti pravila. Smisao po kojem je sudija obavezan slijediti pravila priznanja je isto kao obaveza sportskog sudije u kriketu sa slijedi pravila kriketa. Obje obaveze su uslovljene. Ako, i u omjeru u kojem sudija i sportski sudac imaju razloge da igraju igru, pravila samo određuju šta su njihove obaveze u igri; one određuju šta je igra. U oba slučaja, međutim, mi ne možemo očekivati od pravila igre da tvore razlog za njeno igranje. Drugim riječima, unutrašnja (pravna) obaveza određena je samim pravilima; pravila koja tvore igru također propisuju i oblike ponašanja unutar nje. Vanjska obaveza (ili, općenito, razlozi) igranja igre, ako ona postoji, drugo je pitanje - ono na koje se ne može očekivati da bude određeno na temelju normativnosti pravila igre. Da li bi sudije, ili bilo ko drugi, imali obavezu da igraju igru, tako reći, uvijek je odvojeno pitanje - ono koje se treba odrediti na moralno-političkim osnovama." (Filozofija prava)
  • Lav Josifovič Petražickij
    • "One obaveze koje se osjećaju kao slobodne u odnosu na druge, prema kojim drugima ništa ne pripada, ne sljeduje od strane objekta obaveze, mi ćemo nazvati moralnim obavezama. / Obaveze koje se osjećaju kao neslobodne u odnosu na druge, osigurane uz njih, prema kojima ono na šta je obavezana jedna strana pripada drugoj strani kao nešto što joj sljeduje, nazivat ćemo pravnim ili juridičkim obavezama. Odnosi između dviju strana ili veze između njih koje se sastoje od obaveza koje nose jedni, a koje su osigurane od strane drugih, nazivat ćemo pravnim odnosima ili pravnim vezama [...] Pravne obaveze, dužnosti jednih osigurane za druge, posmatrane s tačke gledišta one strane kojoj dug sljeduje, mi ćemo, sa stanovišta aktive, nazivati pravima. Naša prava su osigurana za nas, pripadaju nama kao naša aktiva, dug drugih lica. Prava i pravni odnosi u našem smislu ne predstavljaju na taj način nešto izdvojeno i različito u odnosu na pravne obaveze. Ono isto što se sa stanovišta opterećenja, pasive jedne strane naziva njenom pravnom obavezom, sa stanovišta aktivne pripadnosti drugome naziva se pravom, a sa neutralnog stanovišta zove se pravnim odnosom između jedne i druge strane." (Teorija prava i morala)
  • Milijan Popović
    • "[M]ožemo definisati pravnu obavezu (dužnost) kao objektivnim pravom (pravnom normom) utvrđenu i obezbijeđenu ili na osnovu objektivnog prava (nastankom pravne činjenice) uspostavljenu neophodnost određenog ponašanja pasivnog subjekta prava (fizičkog ili pravnog lica) u svojstvu privatnog subjekta ili pripadnika države ili države kao suverenog bića radi zaštite tuđih dobara (interesa) koja su s obzirom na društvo kao cjelinu ujedno klasna (posredno formalnodruštvena) ili opštedruštvena (posredno klasna) u kranjoj liniji radi zaštite datog klasnog poretka (u klasnom društvu) odnosno specifičnog poretka nejednakosti (u prelaznom periodu od kapitalizma ka kamunizmu)." (Elementi teorije prava)
  • Thomas Pogge
    • "[P]ozitivna obaveza vlade da štiti ljudska prava onih kojima vlada najbolje se razumijeva kao da je zahtijeva negativna dužnost na isti način kao i pozitivna obaveza vašeg komšije da vam zaljeva baštu. Vaše moralno pravo nameće opću negativnu obavezu na sve druge agente da vam se ne obavezuju, da bi vam potom prekršili obavezu. Oni koji ne čine prema vama bilo kakvo obavezivanje ispunjavaju ovu dužnost na trivijalan način. Ali komšija koji se obavezao ispunjava ovu negativnu dužnost samo ako onda postupi po dogovoru. Slično, ljudska prava osobe nameću opću negativnu dužnost na sve druge ljudske agente da ne učestvuju u nametanju njoj institucionalnog poretka pod kojim ona, predvidljivo i neizbježno, neće imati pristup nekim objektima njenih ljudskih prava. Oni koji ne učestvuju na taj način ispunjavaju ovu dužnost na trivijalan način. Ali oni koji učestvuju u nametanju njoj institucionalnog poretka ispunjavaju ovu negativnu dužnost samo ukoliko se pobrinu da pravila u čijem nametanju učestvuju priuštavaju onima na koje su nametnuta siguran pristup objektima njihovih ljudskih prava, u mjeri u kojoj je to razumno moguće." (Severe Poverty as a Human Rights Violation)
  • Žan Žak Ruso
    • "Obaveze kojima smo vezani za društveno tijelo moramo poštovati zato što su uzajamne, a njihova je priroda takva da čovjek, ispunjavajući ih, ne može da radi za drugoga, a da ne radi i za sebe. Zašto je opća volja uvijek ispravna i zašto svi uvijek žele sreću svakoga, ako ne zato što nema nikoga ko pod riječju svako ne podrazumijeva sebe, i ko ne misli na sebe samoga glasajući za sve? Što dokazuje da ravnopravnost i pojam pravde koji ona proizvodi potječu od prvenstva koje svako daje sebi, pa posljedično tome i od čovjekove prirode; da opća volja, ako zaista hoće da bude opća, treba da bude takva po svome predmetu i po svojoj biti; da treba da polazi od svih da bi se primijenila na sve; i da gubi svoju prirodnu ispravnost kada teži nekom pojedinačnom i određenom predmetu: jer tada, sudeći o nečemu što nam je strano, nemamo nikakvog istinitog načela pravičnosti kojim se rukovodimo." (Društveni ugovor, II: 4)

Poslovice[uredi]

Wikipedia
Wikipedia na bosanskom jeziku ima članak pod nazivom: