Nura Bazdulj-Hubijar
Izvor: Wikicitati
| Nura Bazdulj-Hubijar |
|---|
|
bosanskohercegovačka književnica
|
| Rođenje |
| 20. august 1951. Mrđenovićima, Foča, BiH |
| Smrt |
- "Najlakše se prihvaća opravdanje kakvo nam odgovara, kakvo želimo. " (Nevjestinski ponor)
- "Svaki čovjek je misterija. Možemo biti uvjereni kako nekoga znamo u dušu, a zapravo znamo samo onoliko koliko je on želio, koliko dopustio da znamo. Nema li svako neki, samo svoj unutarnji svijet u koga se povlači da bi se napojio novom snagom, ljepotom tugom, oživio davnu čežnju, raspirio zapretanu strast, vratio nadu da osim kaskanja u svakodnevnici postoji još nešto."
- "Tata je imao običaj reći da je apsolutna sreća nešto imaginirano, nestvarno, te da sreća ne bi ni bila sreća ako bismo je dosegnuli." (Ruža III)
- "Ljudi valjda imaju šesto čulo. Osjete tugu i odu." (Ruža III)
- "Ali izgleda da nije važno valjaju li roditelji svojoj djeci, nego valjaju li svijetu." (Ruža III)
- "Kako se sudbina zlobno šali sa svima nama." (Ruža III)
- "Zaplakala, tiho i bezglasno, kao što plaču djeca od samoće i nesvaćenosti." (Ruža III)
- "Glasam za slobodu izbora, glasam za ljubav." (Ruža III)
- "Sa samo metar-dva udaljenosti gledao sam dva bića koja se vole toliko da bol onog drugog doživljavaju kao svoju." (Ruža III)
- "Onda sam shvatila da nema ništa što ljudsko biće s vremenom neće prihvatiti. Ništa ranjivije, a žilavije od čovjeka. Jači je od ikakve životinje." (Ruža III)
- "Mama i tata rat su prošli bez fizičkih ozljeda. Onih drugih, kao i kod svih ljudi u Bosni, onih koji su ostali ili otišli, svejedno, bilo je bezbroj. Ostali su ožiljci koji svako malo bole." (Ruža III)
- "Nije lako biti lijepa žena. Ko nikad nije bio lijep, sa starošću gubi samo mladost, ružnoća ostaje," (Ruža III)
| Djela Nure Bazdulj-Hubijar |
|---|
| Amanet | Baš mi je žao | Čekajući Tahira: Ruža II | Kad je bio juli | Kako sam ribu učio da pliva | Ljubav je sihirbaz babo | Nevjestinski ponor | Ruža | Sablja i pero |