Norma

---

Citati

• Friedrich Nietzsche
  • "Svako ko je zbacio postojeću običajnu normu dosad je uvijek slovio najprvo kao loš čovjek; ali ako poslije toga, kao što se događalo, ljudi nisu bili kadri pobuniti se, nego bi se time zadovoljili, onda bi se postupno izmijenio i predikat, a historija barata gotovo isključivo tim lošim ljudima koje se kasnije proglašavalo dobrima." (Misli o moralnim predrasudama)

• Hans Kelsen
  • "Ali, iako su valjanost i učinkovitost dva potpuno različita pojma, ipak postoji jedna vrlo važna veza između njih. Norma se smatra važećom samo pod uvjetom da pripada sistemu normi koji je, u cjelosti uzevši, učinkovit. Prema tome, učinkovitost je valjanost a ne razlog valjanosti. Norma ne vrijedi zato što je učinkovita; ona vrijedi ako je poredak kojemu pripada u cijelosti učinkovit." (Opća teorija države i prava)
  • "Ako je pravno pravilo zapovijest, ono je, takoreći, depsihologizirana zapovijest, zapovijest koja ne implicira "volju" u psihološkom značenju te riječi. Ponašanje koje propisuje pravno pravilo "zahtjeva se" bez da i jedno ljudsko biće to "hoće" u psihološkom smislu. To je izraženo stavom da [...] "treba" neko da se ponaša onako kako je propisano pravom. "Norma" je pravilo koje izražava činjenicu da neko treba da se ponaša na određni način, bez podrazumijevanja da iko uistinu "želi" da se osoba ponaša na takav način [...] Bezlična i anonimna "zapovijest" - to je norma [...] Norma je izraz ideje da nešto treba da se dogodi, posebice da neki pojedinac treba da se ponaša na određen način [...] Norma koja izražava ideju da nešto treba da se dogodi - iako se možda neće stvarno dogoditi - "važi" [...] Razlika između "treba" i "jeste" je osnovno za opisivanje prava." (Ibid.)
  • "Pravna obaveza je prosto pravna norma u odnosu prema licu za čije je ponašanje vezana sankcija u normi." (Ibid.)
  • "Normu čije se važenje ne može izvesti iz neke više norme mi nazivamo "osnovnom" normom. Sve norme čije se važenje može vezati za jednu istu osnovnu normu čine jedan sistem normi, ili jedan poredak. Ta osnovna norma čini, kao zajednički izvor, vezu između svih raznih normi iz kojih se sastoji jedan poredak [...] Osnovna norma pravnog poretka jeste pretpostavljeno krajnje pravilo prema kome se norme tog poretka donose i ukidaju, dobijaju i gube svoje važenje [...] Osnovna norma jednog pozitivnog pravnog poretka nije ništa drugo do osnovno pravilo prema kome treba da budu stvorene razne norme tog poretka [...] Ako pitamo zašto važi ustav, možda ćemo doći na neki još stariji ustav. Na kraju ćemo doći na naki ustav koji je, historijski uzevši, prvi ustav i koji je donio neki uzurpator ili neka vrsta skupštine. Važenje tog prvog ustava je posljednja pretpostavka, kranji postulat, od koga zavisi važenje svih normi našeg pravnog poretka. Postulirano je da se treba ponašati kao što je naredilo lice, ili lica koja su donijela prvi ustav. To je osnovna norma pravnog poretka o kome je riječ [...] Krajnja hipoteza pozitivizma jeste norma koja ovlašćuje historijski prvog zakonodavca. Čitava funkcija te osnovne norme jeste u tome da dâ vlast stvaranja prava aktu prvog zakonodavca i svim drugim aktima koji se zasnivaju na prvom aktu [...] Osnovna norma je samo nužna pretpostavka svake pozitivističke interpetacije pravnog materijala. Osnovnu normu ne stvara pravno regulisanim postupkom organ koji stvara pravo. Ona ne važi - kao pozitivna pravna norma - zato što je stvorena na određena način pravnim aktom, nego važi zato što se pretpostavlja da važi; a pretpostavlja se da važi zato što bez te pretpostavke nijedan ljudski akt ne može da se shvati kao pravni akt, a posebice - kao akt kojim se stvara pravo [...] Da osnovna norma realno postoji u pravnoj svijesti, to je rezultat proste analize svakog stvarnog pravnog zaključka. Osnovna norma je odgovor na pitanje: kako - a to znači pod kojim uslovima - su svi oni pravni zaključci koji se tiču pravnih normi, subjektivnih prava, pravnih obaveza itd. mogući? [...] [O]snovna norma međunarodnog prava mora biti norma koja utvrđuje običaj kao činjenicu što stvara norme, i može se formulisati na sljedeći način: "Države treba da se ponašaju kao što su se uobičajeno ponašale."" (Ibid.)
  • "Jer norma čije stvaranje uopće nije određeno nekom drugom normom ne može pripadati nikakvom pravnom poretku." (Ibid.)
  • "Pravne norme mogu imati kakvu bilo sadržinu [...] Jedna norma važi kao pravna norma zato što je stvorena prema određenom pravilu, i jedino zato." (Ibid.)
  • "Neka norma ne vrijedi stoga, što ima određeni sadržaj... nego zato što je bila na određen način... stvorena. Stoga i upravo zbog toga jest dio pravnog poretka, čije su norme bile stvorene u skladu s tom temeljnom normom. I upravo zato pravo može biti bilo koji proizvoljni sadržaj."(Die Rechtsordnung als hierarchisches System von Zwangsnormen)

• Léon Duguit
  • "Društvo i socijalna norma jesu nerazdružive činjenice." (Rasprava o ustavnom pravu)

• Nikola Visković
  • "[P]ravna norma je društveni zahtjev [...] sankcioniran fizičkom prisilom koji je nastankom, primjenom i prestankom vezan za organizaciju političke vlasti i formalno-sadržajno određen u jednom hijerarhijskom sistemu istovrsnih zahtjeva u kojem se koherentnost, potpunost i određenost postižu posebnim tehnikama i koji ima funkciju ostavrenja specifičnih društvenih interesa i ciljeva." (Pojam prava: prilog integralnoj teoriji prava)
  • "[P]ravna norma važi ako je stvorena od subjekta koji ima moć fizičke prisile i-ili pravno ovlaštenje da stvara pravne norme (=pozitivna norma) i ako je primjenjuju i postoji vjerovatnost da će je ubuduće primjenjivati sudovi zbog toga što norma ima podršku ekonomske i političke moći, zbog toga što je zakonita, te zbog toga što je pozitivno vrednovana i primjenjivana od određenog broja adresata, naročito iz vladajućih društvenih skupina." (Ibid.)
  • "Pravna norma je društvena norma (=legitimno traženje + sankcija) koja usmjerava jedan za društvo važan konfliktan i izvanjski kontrolibilan odnos, redovno nosi fizičku sankciju i veću mjeru heteronomije, obično je pisana, a stvara je i sankcionira na organizirani način lako odredljivi subjekt, državni ili društveni." (Država i pravo)
  • "Pravna norma je jedna zahtijevajuća poruka složenijeg sastava. Ona se sastoji od četiri osnovna značenjska dijela: od hipoteze, traženja, određenja delikta i sankcije [...] PN = H + T + D + S." (Ibid.)
  • "Pravna snaga jednog pravnog akta (norme) jest njegov položaj nadređenosti ili podređenosti prema drugim pravnim aktima (normama) u hijerarhijskoj ljestvici pravnog sustava." (Ibid.)
  • "Načelo zakonitosti je temeljna norma pravnog sustava koja zahtijeva da svi pravni akti državnih i drugih subjekata budu formalni i materijalno usklađeni s višim pravnim normama koje reguliraju iste odnose, propisujući sankcije protiv pravnih radnji i pravnih akata koji taj zahtjev ne poštuju." (Ibid.)
  • "Pravna norma je važeća (pravomoćna) ako je stvorena od subjekta koji je na to ovlašten (nadležan) i ako nije ukinuta od ovlaštenog subjekta." (Ibid.)
  • "Pravednost je svojstvo pravne norme da se njen sadržaj, tj. njeno traženje i njena sankcija, slože s načelom pravednosti kao pravilom raspodjele dobara i tereta u društvu." (Ibid.)
  • "Efikasnost (djelotvornost) jest svojstvo pravne norme da se značajna večina njenih adresata ponaša u skladu s njenim sadržajem, tj. s njenim traženjem i njenom sankcijom [...] [N]eke osobe se ponašaju u skladu s traženjima normi zbog toga što u njima prepoznaju vlastite i/ili opće interese, te ih rado izvršavaju [...] [N]eke osobe se ponašaju u skladu sa traženjem normi [...] zbog toga što se boje u normama predviđene kazne. Prvi čimbenik češće djeluje među pripadnicima vladajućih slojeva, koji većinom pravne norme opravdano osjećaju kao svoje; drugi čimbenik više djeluje među pripadnicima podčinjenih i diskriminiranih skupina, koji dobar dio pravnog sustava trpe kao neprijateljsku prisilu." (Ibid.)

• Miodrag Jovičić
  • "[M]islimo da možemo zauzeti stav da sve ustavne odredbe imaju normativni karakter, da predstavljaju pravne norme. Međutim, iz karaktera ustavnih normi opšte - a naime iz njihove apstraktnosti, načelnosti i uopštenosti - proizilazi jedna njihova specifičnost, koja se sastoji u nepostojanju nekih elemenata pravne norme kod većine ustavnih normi (ne samo onih ideološko-političkog odnosno programatskog karaktera, nego ustavnih odredbi uopšte) [...] [U]stavne norme u večini slučajeva ne sadrže sankciju, tako da se njihova sadržina svodi isključivo na dispoziciju [...] Ustavne norme, ako i nemaju obaveznu pravnu snagu koja ih čini neposredno primjenjivim, odnosno ako ne obavezuju zakonodavce na donošenje pravnih normi koje će imati takvu pravnu snagu, ipak predstavljaju pravne norme. Stepen njihove neposredne obavezne pravne snage može da bude manji od onoga koji imaju ostali opšti pravni akti, ali njihov normativni karakter ne dolazi u sumnju." (O ustavu: teorijsko-komparativna studija)

• Robert Samek
  • ""Normativni sistem je hijerarhijski sistem bezličnih propisa, u kome je donošenje nižih normi naređeno ili dopušteno višim (normama). Norme takvog sistema nisu tvorevine stvarnih akata volje normativnog autoriteta, već su postulirane atomske jedinice sistema koje su isto tako vještačke kao i sam sistem." (Pravna tačka gledišta)

• Scott J. Shapiro
  • "Ja ću koristiti izraz "norma" da označim bilo koji standard - opći, individualizirani, ili partikularizirani - koji treba da upravlja ponašanjem i da služi kao osnov za ocjenjivanje ili kritiku. Striktna pravila, pravilo postavljeno na temelju posljedica iz prakse, pretpostavke, principi, standardi, smjernice, planovi, recepti, naredbe, maksime i prijedlozi - svi mogu biti norme. Štaviše, moralni, pravni, religijski, institucionalni, racionalni, logički, porodični, i društveni standardi su također norme [...] [N]orme su "normativne", ne opisne. Njihov smisao nije da kažu svojim subjektima šta će oni ili neće učiniti; radije, njihov smisao je da im kažu šta, u određenom smislu, imaju pravo, trebaju, ili mogu učiniti. Iz ovog razloga, moguće je prekršiti normu bez poništenja njene valjanosti, kao što je slučaj kada neko djeluje protivno striktnoj generalizaciji ponašanja." (Legalnost)
  • "Ako je smisao prava da razriješi sporove oko toga šta moral zahtijeva, tako da članovi zajednice mogu realizirati određene ciljeve i vrijednosti, onda bi pravne norme bile beskorisne ako je način otkrivanja njihovog postojanja taj da se upušta u moralno rasuđivanje. Pravne norme kojima nedostaje pedigre su poput otvarača konzervi koje rade samo onda kada su konzerve već otvorene." (Ibid.)
  • "[E]kskluzivni pravni pozitivizam ne krši logiku planiranja priznavajući postojanje pravnih normi koje sadrže moralne koncepte [...] Da bi služilo kao plan, možemo reći, nije neophodno da pravo ukloni moralno rasuđivanje. Radije, ono samo treba istisnuti potrebu za samo neko takvo prosuđivanje. Dokle god neka pitanja "uklanja sa scene" i kanališe prosuđivanje u određenom pravcu, pravilo će ispuniti svoju funkciju kao plan." (Ibid.)
  • "Dok je pravno rasuđivanje nužno amoralno, sudsko odlučivanje ne mora biti takvo. Zaista, kada se iscrpe norme sa pedigreom [...] društveno planiranje koje pravo pruža također biva iscrpljeno. Činjenica da se sudije često oslanjaju na moralne obzire u takvim situacijama samo ukazuje na to da oni učestvuju u daljem društvenom planiranju [...] Norme bez pedigrea koje konačno primijene razumijevaju se kao da stvaraju nove planove/zakone, a ne da pronalaze stare planove/zakone. Jer, da se stari planovi/zakoni mogu pronaći samo kroz moralno rasuđivanje, ne bi uopće bilo smisla imati ih." (Ibid.)

Također pogledajte

• Pravo
• Zakon
• Država