Idi na sadržaj

Fabio Perin Shecaira

Izvor: Wikicitati
Fabio Perin Shecaira
Rođenje
Brazil
  • "Dopuštajući izvor je "može-izvor". "Može" u toj frazi, tvrdim, upućuje isključivo na korištenje izvora. Ono ne upućuje na provođenje norme koja se može izvući iz izvora. Ta norma nije, kao što Green ispravno tvrdi, puko dopuštenje: ona je preskripcija na način da se određeno djelovanje mora preduzeti i implicira stoga da adresati norme imaju razloge da je preduzmu. Drugim riječima, dopuštajući izvor može biti korišten, ali kada se iskoristi, on stvara razlog za djelovanje koga izvor propisuje. Drugačije opskurna kombinacija (unutar iste ideje dopuštajućeg izvora) pojmova dopuštenja i prima facie razloga za djelovanje čini se jasnijom kada odvojimo, kao što sam ja to učinio, pojmove korištenja izvora i onoga provođenja norme izvedene iz izvora. Dopuštenje se odnosi na izvor; prima facie razlog za djelovanje odnosi se na normu. / Ovo objašnjenje također pomaže u razjašnjavanju pojma mandatornog izvora, to jeste, "mora-izvora". Sudija ne može tek zanemariti jasno primjenjiv zakon - on se s njim mora baviti (tj. koristiti ga). Ali, kao što je Green prepoznao, čak i mandatorni izvori poput zakona su tek pobijajuće obavezujući. Mnoge jurisdikcije dopuštaju (ponekad prešutno) sudijama da odstupe od zakona kada bi njihova primjena vodila teškim nemoralnim posljedicama ili posljedicama koje su očito nekompatibilne sa svrhom zakona. Kako onda da shvatimo to da se izvor mora primijeniti, a ipak da je pobijajući? Moja sugestija je ta da pomaže da prepoznamo da se "mora" odnosi samo na korištenje zakona, a ne nužno i na normu koju sadrži. Sudija ne može zanemariti primjenjiv zakon, ali može odbiti da primjeni normu koju sadrži, ukoliko ima uvjerljiv argument za odbranu njegovog drskog djela. Slično, stare decisis ostavlja prostora za pobijanje normi temeljenih na precedenu, ali ne za zanemarivanje (tj. nespominjanje) primjenjivog precedenta." (Sources of Law Are not Legal Norms)