"Zadovoljenje osjetila uskoro postaje vrlo malen dio onog dubokog i zamršenog osjećaja koji nazivamo ljubavlju. Ljubav je, pak, sveopća žudnja za zajedništvom, ne samo osjetila, nego i sveukupne naše prirode – intelektualne, razumske i sjećajne. Onaj ko pronađe svoj protutip uživa u savršenoj i trajnoj ljubavi; vrijeme je ne može promijeniti, udaljenost je ne može ukoloniti, razumijevanje je potpuno."
"Uvredljivo je to što erotiku stalno brkaju sa seksom, i na osnovu te zbrke jedno komunikacijsko čudo srozavaju na puku biološku potrebu. Ta je gadost i glupost, po mjeri podlosti koju podrazumijeva, ravna nastojanju da se vjera u Boga objasni borbom za opstanak ili potrebom za socijalnim utjecajem. Moglo bi se, naravno, pristati na to da je puko tjelesno općenje poteklo iz biološke potrebe kakva je glad. I kao što zadovoljavanje gladi proizvodi govna, zadovoljavanje puke tjelesne žudnje proizvodi nove ljude. Ali to nije erotika, to nije onaj čudesni razgovor u kojem dvoje bića raskrivaju jedno drugome svoju najposebniju bit." (Šahrijarov prsten)
"Treba reći da Adem Kahriman za svoga života nije krao, nije lagao, nije pio, nije se kockao, a posljednje dvije godine sve svoje putene žudnje nekako je zgurao u san; kako, to samo ptice znaju; on je čak i sa svojom ženom opštio u snu. To Ljeposavi, dabome, nije odgovaralo. Ako bi mu prigovorila Adem bi odgovarao: „Sinoć sam te ljubio u snu.„“ (Knjiga Adema Kahrimana)
